Dan posle Dana šuma

Ili kako podići svest donosiocima odluka

Svake godine 21. marta obeležava se Međunarodni Dan šuma sa idejom i ciljem da se podiže svest građana o značaju šuma. Mi mislimo da građani imaju svest o značaju šuma, ali da nažalost  donosioci odluka i vršioci vlasti tu svest ne manifestuju u svom delovanju.

Nama danas treba više nego ikad upravo opredeljenost vršilaca vlasti da kreiraju takve javne politike koje će u praksi biti primenjene kao trajno ekosistemsko i integralno upravljane šumama i prirodnim dobrima u celini. O tome koliko i kako nadležne institucije tretiraju naše šume govore nam podaci iz Nacionalna inventura šuma 2023. godine.

Koliko imamo šuma

Srbija ima 2.854.956 ha šuma, a pošumljenost 36,7%, što je više za oko 7% u odnosu na stanje iz Nacionalne inventure šuma 2009. Porast pošumljenosti   je rezultat primene nove metodologije po kojoj su uključene i obrasle površine po napuštenim selima, a ne stvarno povećanje pravih šuma. Dakle u tumačenju porasta pošumljenosti treba biti oprezan, jer se sad u šume računaju i šibljaci, grmlje i žbunje.

Po istim podacima promenjena je i vlasnička struktura. U državnom vlasništvu je  41,7%, a u privatnom vlasništvo je  58,3%. Uzrok porasta privatnog vlasništva je završen proces  restitucije Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja je sada postala  najveći šumovlasnik posle države.

Koliko pošumljavamo

Analizirali smo podatke iz godišnjih šumskih biltena Zavoda za statistiku Srbije za period 2008-2023. godine.  Podaci nam govore ono što vidimo i na terenu, a to je da je godišnji obim pošumljavanja opao za oko 45%. U 2008. godini pošumljeno  3.320 ha, a 15 godina kasnije, u 2023. godine pošumljeno 1.729 ha.

Baveći se temom pošumljavanja, zavirili smo malo i u prošlost pa smo iz tog razloga analizirali podatke koje ima Šumarski fakultet u Beogradu. Zaista odličan izvor podataka je njihov Glasnik iz 2009.godine, br. 99, tekst  autora Nenada Rankovića “Pošumljavanje u Srbiji 1961-2007.

U periodu 1961 – 2000. godine pošumljavalo se godišnje  od 2.000 ha do 16.000 ha, što je prosečno oko 9.000ha. Po podacima iz istog izvora u periodu 2000 – 2007. godine pošumljavalo se godišnje od 1.800 ha do 7.000 ha što je prosečno oko 4.400 ha.

Komparativno izraženo prosek godišnjeg pošumljavanja u Srbiji je:

  • 1961 – 2007.god je 8.334 ha
  • 2008 – 2023.god je 1.897 ha

Prosek godišnjeg pošumljavanja u Vojvodini:

  • 2008 – 2023.god je 776 ha

Koliko se iskorišćavaju šume/ili koliko se seče

Po podacima iz godišnjih šumskih biltena Zavoda za statistiku za period 2008 – 2023. godine godišnji obim  iskorišćavanja šuma u Srbiji je porastao za 28%. U 2008. godini posečeno je 2.609.494 m3,  a u 2023. godini posečeno je 3.343.309 m3. Ovi podaci govore o tome da se našim šumama upravlja intenzivno čak i u šumama koje su u zaštićenim područjima prirode.  Dakle, nema razlike između šuma posebne namene u kojima prioritetne ekološko socijalne funkcije treba da budu na prvom mestu, u odnosu na privredne šume u kojima je proizvodnja trupaca i ostale drvne mase  prioritet. Za eksploatacioni model intenzivnog gazdovanja šumama cilj je ostvarivanja maksimalnog i brzog prihoda i profita jer je potržanja na domaćem i stranom tržištu ogromna.  Ekosistemske usluge i vrednosti šuma zakonodavac nije prepoznao niti ih vrednuje, čak ni u zaštićenim područjima prirode.

A šume Vojvodine

Po podacima iz istih izvora  godišnji obim seča u Vojvodini za period 2008 – 2023. godine porastao je za 45%. Ako posmatramo obim seča po vlasničkom kritetijumu vidimo da je u Vojvodini obima seča u privatnim šumama porastao za čak  500%. Razlog tome je što je Srpska pravoslavna crkva nakon restitucije kao najveći  privatni šumovlasnik ušla u svoj posed i otpočela  samostalno komercijalno upravljanje šumama po koncesionom modelu. O ovom enormnom porastu obima seča u privatnim šumama u Vojvodini govore podaci da je u 2008.god posečeno 5.440 m3, a 2023. godine posečeno je 27.500 m3.

Ovaj porast obim seča šuma u Vojvodini je poguban,  jer je Vojvodina najmanje pošumljena regija sa svega 7,8% šuma i  već je identifikovana kao crvena zona Evrope i kao najranjivija tačka na posledice klimatskih promena. Obešumljenost i seča zaštitnih pojaseva, Vojvodinu ubrzano vodi ka agrarnoj pustinji.

Zato smatramo de je pre svega potrebno vršiocima vlasti podizati svest o značaju šuma, jer umesto da je cilj nacionalni projekat povećanja šumovitosti Vojvodine za ostvarivanje opšte dobrobiti i za ljude i za zemlju kao agrarni resurs, cilj su im prljave tehnologije koje donose trajni gubitak prirode i zdrave životne sredine. Iz tog razloga mi zagovaramo smanjenje obima seča, povećnje obima pošumljavanja i ekosistemsko vrednovanje svih  benefita šuma od zdravstvenih, klimatskih, vodnih, eolskih, agroekoloških, i brojnih drugih koje su bukvalno uslov života i opstanka na planeti.