Stanje redovno u nacionalnom parku Fruška gora

Na delu je legalno uništavanje šuma Nacionalnog parka jer su sve planske papire (uglavnom sve) spakovali 2017. godine u desetogodišnji planski dokumenat Osnove gazdovanje šumama. Njih je za JPNPFG uradila firma „Šumaplan – BanjaLuka“, a za Eparhiju „Šumarski projektni biro, Beograd“. Neki od šumarskih inžinjera potpisanih na Osnovama gazdovanja šumama JPNPFG, osnovali su svoje firme za doznačavanje i seču, i sad eto rade onako kako su to dugoročno isplanirali. Do 2026. godine, do kad važe Osnove gazdovanja šumama. To su one razne firme sa nazivom forest, wood i slično koje seku („neguju“) i državne i crkvene šume.

Strašno je. I neće se zaustaviti do god nadležna stručna institucija Pokrajinski Zavod Za Zastitu Prirode Novi Sad odobrava ovakav način upravljanja šumama u zaštićenim područjima prirode, način po kojem se šume posebne namene tretiraju kao šume koje donose ekonomsku korist. U suštini dominantno ekonomski tretman šuma u zaštićenim područjima je suprotan i Zakonu o šumama i Zakonu o zaštiti prirode, jer šume posebne namene moraju imati prioritetnu ekološku i sociološku funkciju i namenu, a ne ekonomsku. Situacija u svim zaštićenim područjima prirode u Srbiji je ista i šume se ne seku samo u nepun 1% područja pod zaštitom. Ista je situacija i sa zaštitnim šumama oko naselja.

Pretužno i poražavajuće je da na uništavanje Fruške gore, osim nas, „Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije“ i „Zelene patrole“, niti jedna organizacija civilnog društva, niti planinarsko društvo nije reagovalo nekim svojim samostalnim zvaničnim saopštenjem i apelom. I onda se pitamo zašto im se može da sve ovo rade…

Eparhija sremska je posebna tema, jer oni seku šumu zbog čistog prihoda, a ćup im je bez dna, nezasiti su, dok JPNPFG seče da bi namirio plate 140 zaposlenih. Kod Crkve pohlepa, a kod ovih socijala i partija. A ilegalne seče da ni ne spominjemo. Nije prejaka reč „katastrofa“ na koju nadležni i žmure i ćute.